Alkemicar uze knjigu koju je neko iz karavana ponjeo sa sobom.Knjiga je bila bez korica,ali on je uspio da utvrdi da je njen autor Oskar Vajld.Listajuci knjigu naisao je na pricu o Narcisu.
Alkemicar je poznavao legendu o Narcisu,lijepom mladicu koji je isao da posmatra sopstvenu ljepotu koja se ogledala u jezeru.Toliko je bio opcinjen samim sobom da je jednog dana pao u jezero i utopio se.Na mjestu gdje je pao nikao je cvijet koji su nazvali Narcis.
Ali Oskar Vajld nije tako zavrsio ovu pricu.
On je napisao da su,kada je Narcis umro,dosle sumske nimfe i zatekle dotle slatkovodno jezero pretvoreno u krcag slanih suza.
Zasto places?-upitase sumske nimfe ?
Placem za Narcisom-rece jezero.
Ah,nimalo nas ne cudi sto places zbog Narcisa-nastavise one.I pored toga sto smo mi sve stalno trcale za njim po sumi,ti si bilo jedino koje je imalo priliku da izbliza posmatra njegovu ljepotu.Pa zar je Narcis bio lijep?-upita jezero .
A tko bi to osim tebe mogao bolje da zna?
odgovorise iznenadjene nimfe.Na kraju krajeva,on se svakog dana s tvojih obala naginjao nad tebe.
Jezero je za trenutak zacutalo,najzad rece;ja placem za Narcisom ,ali nikada nisam primjetilo da je Narcis lijep.
Oplakujem Narcisa zato sto sam,uvijek kada bi se on nageo nad mene,moglo u dnu njegovih ociju da vidim odraz svoje sopstvene ljepote....
Lijepe li price ,rece Alkemicar !
